Trenutne izložbe
Narcisa Adalgisa Škopac
Od 12. 01. 2012.
CIKLUS ISTARSKI KRAJOLIK
... To su drage i intezivne slike, fluidna hodočašća mašte, ali također i spokojna pristaništa sjećanja;
divovska stabla ili male kuće pod snijegom, ograde u nestajanju, uspravni krajevi u išćekivanju dana, kao da su savijeni od iznenadnih naleta vjetra... To su one dragocijene prilike njenog nadahnuća.
Ritmovi crvenog, plavog, žutog, indiga i ružičastog koji prate vrijeme i sjećanja, koji obljeću naokolo da bi se zgrušali na platnu putem nastajanja jednog unutarnjeg procesa ili tako živo nicanje oblika i pozadina koje čini se odgovara na misteriozni stvaralački zov. Neizbrisive slike obojene bajkom kao maštoviti Chagallovi krajolici i nestvarni snovi prognanika. Značenje istinskoga u razgovoru sa izvornim svjetlostima okoliša, slatki glasovi tišine gdje trokuti i neobične zavojnice krošnji skrivaju ponekad, kao nevidljivi zastori, zatečene obrise krovova i bregova. Slikarske ogrebotine kojima materijalne nježnosti nisu strane. Stvarnost koju treba zahvatiti u energiji znaka i u beskrajnom prostoru izravnih osjećaja...
Rim, listopad 2002.
Nicolina Bianchi
... Ne gleda samo Istru nego i kroz Istru, pomalo halucinantno, ponire do primarnih vremena, do rađanja svijeta. Njen slikarski izraz djeluje stoga i kao sredstvo magije. Tome, uostalom svaka umjetnost teži. No tek rijetkima to i uspjeva. Kada neki umjetnik, poput Adalgise , nađe svojom stvaralačkom intuicijom izražajni ključ za takav dubinski prodor do ishodišnog smisla stvaranja, izdvojuje ne sebe (jer mu opus dobiva dragocijenu nijansu proračunskog značenja ), nego je i tematski kompleks svoga stvaranja podigao na razinu univerzalne spoznaje. Način na koji Istra nastoji ispričati tajnu svoga značenja i svoje geneze njenom slikom možda će nas podsjetiti na Georgesa Rouaulta u francuskom slikarstvu ili na Oskara Hermana u hrvatskom. No niti Roaualt slika Francusku, niti Herman Hrvatsku ili hrvatski krajobraz. Oba dvojca prenose krajobraz u imaginarno stanje, stanje legende, u primarno, starozavjetno stanje. Adalgisina je Istra Istra. Ne dovodi nas u dvojbu. Spojila je dvije razine značenja. Vizionarsku, kojom dosiže primarno ishodišno stanje i sugerira nam ga reinterpretacijom elementarnog svijeta ali i realnu, zahvaljujući kojoj Motovun ili Gražnjan može nazvati njihovim imenom.
A u tom kolorističkom kovitlacu i u tom nadograđenom i isprepletenom značenju (boje objekta i boje strasti ili nemira koji pokreće njen i istarski ali i fantazmagorični svijet) nebo može biti potopljeno u mrkoj i prijetećoj ljubičastoj intonaciji. Brijeg se zarumenjati (kako bi ostvario koloristički akord sa stablom ili gljivolikim i samorodnim krovom kuće (skoro uvijek kućice u tom grandioznom svijetu), a zelenilo ostvariti dominantnost u strukturi svijeta koji se pred našim očima stvara. Otkrila je Istru kao medij organske revitalizacije oblika.
U njenoj viziji Istra uskrsava vraćajući se izvoru. Svom postanku.
Tim je nadahnućem pokretano njeno djelo...
Osijek, rujan 2004.
Bogdan Mesinger
......prilikom jednog izdanja likovne smotre Ex Tempore u Grožnjanu, primijetila sam da je priroda i dalje ta koja je nadahnjuje, ali ovaj put je u središtu njezinog interesa bio krajolik, i to onaj istarski. Njezin krajolik, kojega je razradila kao formulaciju više komponenti koje se međusobno presijecaju, mudro spojenih, što je naslijeđe jasno izražene ekspresionističke ali i matissovski- fovističke i kubističke provenijencije. Vatreno crvene nijanse koje ispunjavaju srcolike krošnje stabala i male, čiste (neokaljane) kuće u njihovom podnožju, valovite livade i plavo nebo, pojedine kompozicijske cezure sastavljene od oblika i boja izvučenih iz stvarnosti - nestvarnosti, u kojima slikarica namjerno ignorira perspektive, dimenzije, proporcije, volumen, prostor, i tako dalje. Bilo je to nešto novo za mene, taj novi kreativni napredak mlade istarske slikarice...
Rijeka, veljača 2011.
Erna Toncinich
Narcisa Adalgisa Škopac, umjetnica i profesorica likovne kulture, rođena je 1969. u Puli. Opće obrazovanje stekla je u Labinu. 1991. godine diplomirala je na Pedagoškom fakultetu u Rijeci, smjer likovna kultura, odio slikarstvo. Tijekom studija kreirala je kostime, maske i scenografiju za razne kazališne predstave u riječko-istarskoj regiji. Aktivno je sudjelovala u međunarodnom susretu „Duga-Arcobaleno“ i projektu „Ilok u egzilu“. Uz stvaralački rad bavi se nastavom likovnih umjetnosti u školi „Matija Vlačić“ u Labinu i vodi likovne radionice za djecu. Od 1989. njezino djelo privlači pozornost i izaziva brojne pohvale kritičara. Sudjelovala je na mnogim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Stvorila je nekoliko uspjelih ciklusa inspiriranih istarskim podnebljem: „Beskrajnost“, „Živo vrijeme“, „Živo vrijeme I“, „Istarski Krajolik“, „Mirisi boja“, kao i ciklus „Autoportreti“.
Povodom desete obljetnice djelovanja 1998. godine objavljena joj je dvojezična antologija kritika - na hrvatskom i talijanskom jeziku - pod nazivom „Boje podmorja“ („I colori delle profondita'“) autora Marina Steffea, profesora povijesti umjetnosti iz Pule. Na međunarodnom (svjetskom) bijenalu CamerotArte 2005. izabrana je među dvadeset umjetnika svijeta čija će djela biti u stalnom postavu ovog prestižnog talijanskog muzeja.
Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika Istre u Puli.
SAMOSTALNE IZLOŽBE
1989. Labin, Gradska knjižnica;
1990. Rijeka, Studentski klub Leonardo;
1994. Buzet, Muzej;
Pazin, Spomen dom;
Rijeka, Mali salon;
Pula, Galerija Vincent iz Kastva;
1995. Rovinj, Muzej;
Pazin, Spomen dom;
Kastav, Galerija Vincent;
Rijeka, Zajednica talijana;
Motovun, Likovna galerija;
Grožnja, Gradska vijećnica;
Pula, Restaurant Borghese;
Umag, Muzej;
Opatija, Galerija hotela Imperial;
Labin, Muzej;
Pula, Hotel Histria;
1996. Rijeka, Zajednica talijana;
Pazin Spomen dom;
Umag, Muzej;
Grožnja, Galerija Fonticus;
Novigrad, Gradska vijećnica;
Buzet, Muzej;
Labin, Atelje "Uno”;
1997. Umag, Muzej;
Funtana, Galerija "Zgor Murve";
1998. Labin, Caffe galerija "Re”
Umag, Muzej
2000. Opatija, Hotel Kvarner;
Zagreb FBF Sveučilišta u Zagrebu;
Funtana, Galerija "Zgor Murve";
Pazin, Spomen dom;
2001. Krk, Hotel Dražica;
Marija Bistrica, Galerija svetišta
Majke Božje Bistričke;
Opatija, Hotel Ambasador;
Gorizia, Galerija The Art & Co;
Raša, Galerija “A”
2002. Rijeka, Kuc Kalvarija;
Rim, Galerija Forum Interart;
2003. Rijeka, Zajednica Talijana;
Zagreb, Hrvatska paneuropska unija;
Volpija, Galerija restorana;
Buje, Gradska knjižnica;
Slavonski brod, Salon Becić;
Zagreb, Zavičajno društvo Međimuraca;
2004. Pula, TZ Grada Pule;
Zagreb, FBF Sveučilišta u Zg;
2005. Buzet, Muzej;
Osijek, Galerija Magis;
2006. Umag, Multimedijalni centar; “A. Babić”
Funtana, Galerija «Zgor murve»;
Sv. Križ Začretje, Dvorac
Rim, Veleposlanstvo Arapske Republike
Egipat, Ured za kulturu;
2007. Klanjec, Gradska knjižnica i čitaonica
Zagreb, FBF Sveučilišta u Zagrebu
2008. Krapina, Gradska galerija grada Krapine
Tribunj, Kulturni centar
Jelsa, Vijećnica općinskog doma
Omiš, Muzej
Veli Lošinj, Galerija Kula
2009. Corenc Village (Grenobl), Gradska knjižnica
Rim, Galerija suvremene umjetnosti “L’epireo”
2011. Buje, Muzej
Opatija, Hotel Mozart
SKUPNE IZLOŽBE
1991. Rijeka, Mali salon, izložba
studentske grafike;
1992. Rovinj, "Grisia '92.";
Volosko, "Mandrač '92.";
1993. Labin, Novi labinski likovni susreti;
Pula, Muzej; Pula,
Dom hrvatskih branitelja;
Rovinj, "Grisia '93";
Volosko, "Mandrač '93.";
Labin, Galerija "Alvona";
1994. Labin, Galerija "Alvona" Valentinovo;
Labin, Galerija "Alvona";
1995. Rovinj, "Grisia '95.";
Volosko, "Mandrač '95.";
Grožnjan, Ex tempore '95.;
1996. Rovinj, "Grisia '96";
Grožnjan, Ex tempore '96.;
Labin, Muzej; Umag, Muzej;
Pula, Vincent iz Kastva;
Rijeka, Mali salon;
1997. Labin, Muzej;
Grožnjan, Ex tempore '97.;
1998. Grožnja, Ex tempore '98.;
Labin, Labinski uzlet likovnosti;
1999. Labin, Labinski uzlet likovnosti;
Grožnja, Ex tempore '99.;
2000. Pula, Zajednica talijana;
Labin, Labinski uzlet likovnosti;
2001. Labin, Labinski uzlet likovnosti;
Volosko, "Mandrač '01.";
Rovinj, "Grisia '01.";
Grožnja, Ex tempore '01.;
Buzet, Muzej;
2002. Buje, Muzej;
Labin, Labinski uzlet likovnosti;
Grožnjan, Ex tempore '02.;
Pula, Multimedijalni centar Luka;
2003. Labin, Labinski uzlet likovnosti;
Labin, Muzej; Manzano, Muzej;
Pula, MC Luka;
2004. Rijeka, Muzej; Labin, Gradska galerija;
Pula, Multimedijalni centar Luka;
2005. Labin, Labinski uzlet likovnosti
Pula, Multimedialni centar Luka
2006. Labin, Labinski uzlet likovnosti
Pula, Multimedialni centar Luka
2007. Labin, Labinski uzlet likovnosti
Brijuni, Sveti Rok
2008. Pula, Hotel Histrija
Pula, Multimedijalni centar Luka
2009. Rim, Palazzo Barberini, Međunarodna
izložba likovnih umjetnosti
Marino, Gradski muzej, Umberto Mastroianni
Neno Mikulić
Od 01. 12. 2011.
'Homo ludens'
Neno Mikulić rođen je 1964.g. u Splitu . Kemijsko-tehnološki fakultet završio je u Zagrebu 1987. godine.
Od 1986 godine bavi se novinskom karikaturom i stripom. U prosincu 2002 . godine diplomirao je slikarstvo na Umjetničkoj akademiji u Splitu u klasi prof. Gorkog Žuvele. Živi i radi u Splitu. Izlagao je na brojnim izložbama.
Petar Hranuelli
Od 05. 10. 2011.
Skulpture i crteži
Petar Hranuelli rođen je 1975. godine u Supetru na otoku Braču.
Godine 1994. završio je srednju Klesarsku školu u Pučišća. Do 1994. živio je u Postirama na otoku Braču, a od 1994. godine živi i stvara uglavnom u Zagrebu.
Diplomirao Majstorski ispit, klesar-restaurator (HOK-Zagreb. Član je HULU-Split i HDLU-Zagreb.
Bavi se profesionalno restauracijom kamena, kiparstvom i slikarstvom.
Narcisa Adalgisa Škopac
Od 12. 01. 2012.
CIKLUS ISTARSKI KRAJOLIK
... To su drage i intezivne slike, fluidna hodočašća mašte, ali također i spokojna pristaništa sjećanja;
divovska stabla ili male kuće pod snijegom, ograde u nestajanju, uspravni krajevi u išćekivanju dana, kao da su savijeni od iznenadnih naleta vjetra... To su one dragocijene prilike njenog nadahnuća.
Ritmovi crvenog, plavog, žutog, indiga i ružičastog koji prate vrijeme i sjećanja, koji obljeću naokolo da bi se zgrušali na platnu putem nastajanja jednog unutarnjeg procesa ili tako živo nicanje oblika i pozadina koje čini se odgovara na misteriozni stvaralački zov. Neizbrisive slike obojene bajkom kao maštoviti Chagallovi krajolici i nestvarni snovi prognanika. Značenje istinskoga u razgovoru sa izvornim svjetlostima okoliša, slatki glasovi tišine gdje trokuti i neobične zavojnice krošnji skrivaju ponekad, kao nevidljivi zastori, zatečene obrise krovova i bregova. Slikarske ogrebotine kojima materijalne nježnosti nisu strane. Stvarnost koju treba zahvatiti u energiji znaka i u beskrajnom prostoru izravnih osjećaja...
Rim, listopad 2002.
Nicolina Bianchi
... Ne gleda samo Istru nego i kroz Istru, pomalo halucinantno, ponire do primarnih vremena, do rađanja svijeta. Njen slikarski izraz djeluje stoga i kao sredstvo magije. Tome, uostalom svaka umjetnost teži. No tek rijetkima to i uspjeva. Kada neki umjetnik, poput Adalgise , nađe svojom stvaralačkom intuicijom izražajni ključ za takav dubinski prodor do ishodišnog smisla stvaranja, izdvojuje ne sebe (jer mu opus dobiva dragocijenu nijansu proračunskog značenja ), nego je i tematski kompleks svoga stvaranja podigao na razinu univerzalne spoznaje. Način na koji Istra nastoji ispričati tajnu svoga značenja i svoje geneze njenom slikom možda će nas podsjetiti na Georgesa Rouaulta u francuskom slikarstvu ili na Oskara Hermana u hrvatskom. No niti Roaualt slika Francusku, niti Herman Hrvatsku ili hrvatski krajobraz. Oba dvojca prenose krajobraz u imaginarno stanje, stanje legende, u primarno, starozavjetno stanje. Adalgisina je Istra Istra. Ne dovodi nas u dvojbu. Spojila je dvije razine značenja. Vizionarsku, kojom dosiže primarno ishodišno stanje i sugerira nam ga reinterpretacijom elementarnog svijeta ali i realnu, zahvaljujući kojoj Motovun ili Gražnjan može nazvati njihovim imenom.
A u tom kolorističkom kovitlacu i u tom nadograđenom i isprepletenom značenju (boje objekta i boje strasti ili nemira koji pokreće njen i istarski ali i fantazmagorični svijet) nebo može biti potopljeno u mrkoj i prijetećoj ljubičastoj intonaciji. Brijeg se zarumenjati (kako bi ostvario koloristički akord sa stablom ili gljivolikim i samorodnim krovom kuće (skoro uvijek kućice u tom grandioznom svijetu), a zelenilo ostvariti dominantnost u strukturi svijeta koji se pred našim očima stvara. Otkrila je Istru kao medij organske revitalizacije oblika.
U njenoj viziji Istra uskrsava vraćajući se izvoru. Svom postanku.
Tim je nadahnućem pokretano njeno djelo...
Osijek, rujan 2004.
Bogdan Mesinger
......prilikom jednog izdanja likovne smotre Ex Tempore u Grožnjanu, primijetila sam da je priroda i dalje ta koja je nadahnjuje, ali ovaj put je u središtu njezinog interesa bio krajolik, i to onaj istarski. Njezin krajolik, kojega je razradila kao formulaciju više komponenti koje se međusobno presijecaju, mudro spojenih, što je naslijeđe jasno izražene ekspresionističke ali i matissovski- fovističke i kubističke provenijencije. Vatreno crvene nijanse koje ispunjavaju srcolike krošnje stabala i male, čiste (neokaljane) kuće u njihovom podnožju, valovite livade i plavo nebo, pojedine kompozicijske cezure sastavljene od oblika i boja izvučenih iz stvarnosti - nestvarnosti, u kojima slikarica namjerno ignorira perspektive, dimenzije, proporcije, volumen, prostor, i tako dalje. Bilo je to nešto novo za mene, taj novi kreativni napredak mlade istarske slikarice...
Rijeka, veljača 2011.
Erna Toncinich
Narcisa Adalgisa Škopac, umjetnica i profesorica likovne kulture, rođena je 1969. u Puli. Opće obrazovanje stekla je u Labinu. 1991. godine diplomirala je na Pedagoškom fakultetu u Rijeci, smjer likovna kultura, odio slikarstvo. Tijekom studija kreirala je kostime, maske i scenografiju za razne kazališne predstave u riječko-istarskoj regiji. Aktivno je sudjelovala u međunarodnom susretu „Duga-Arcobaleno“ i projektu „Ilok u egzilu“. Uz stvaralački rad bavi se nastavom likovnih umjetnosti u školi „Matija Vlačić“ u Labinu i vodi likovne radionice za djecu. Od 1989. njezino djelo privlači pozornost i izaziva brojne pohvale kritičara. Sudjelovala je na mnogim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Stvorila je nekoliko uspjelih ciklusa inspiriranih istarskim podnebljem: „Beskrajnost“, „Živo vrijeme“, „Živo vrijeme I“, „Istarski Krajolik“, „Mirisi boja“, kao i ciklus „Autoportreti“.
Povodom desete obljetnice djelovanja 1998. godine objavljena joj je dvojezična antologija kritika - na hrvatskom i talijanskom jeziku - pod nazivom „Boje podmorja“ („I colori delle profondita'“) autora Marina Steffea, profesora povijesti umjetnosti iz Pule. Na međunarodnom (svjetskom) bijenalu CamerotArte 2005. izabrana je među dvadeset umjetnika svijeta čija će djela biti u stalnom postavu ovog prestižnog talijanskog muzeja.
Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika Istre u Puli.
SAMOSTALNE IZLOŽBE
1989. Labin, Gradska knjižnica;
1990. Rijeka, Studentski klub Leonardo;
1994. Buzet, Muzej;
Pazin, Spomen dom;
Rijeka, Mali salon;
Pula, Galerija Vincent iz Kastva;
1995. Rovinj, Muzej;
Pazin, Spomen dom;
Kastav, Galerija Vincent;
Rijeka, Zajednica talijana;
Motovun, Likovna galerija;
Grožnja, Gradska vijećnica;
Pula, Restaurant Borghese;
Umag, Muzej;
Opatija, Galerija hotela Imperial;
Labin, Muzej;
Pula, Hotel Histria;
1996. Rijeka, Zajednica talijana;
Pazin Spomen dom;
Umag, Muzej;
Grožnja, Galerija Fonticus;
Novigrad, Gradska vijećnica;
Buzet, Muzej;
Labin, Atelje "Uno”;
1997. Umag, Muzej;
Funtana, Galerija "Zgor Murve";
1998. Labin, Caffe galerija "Re”
Umag, Muzej
2000. Opatija, Hotel Kvarner;
Zagreb FBF Sveučilišta u Zagrebu;
Funtana, Galerija "Zgor Murve";
Pazin, Spomen dom;
2001. Krk, Hotel Dražica;
Marija Bistrica, Galerija svetišta
Majke Božje Bistričke;
Opatija, Hotel Ambasador;
Gorizia, Galerija The Art & Co;
Raša, Galerija “A”
2002. Rijeka, Kuc Kalvarija;
Rim, Galerija Forum Interart;
2003. Rijeka, Zajednica Talijana;
Zagreb, Hrvatska paneuropska unija;
Volpija, Galerija restorana;
Buje, Gradska knjižnica;
Slavonski brod, Salon Becić;
Zagreb, Zavičajno društvo Međimuraca;
2004. Pula, TZ Grada Pule;
Zagreb, FBF Sveučilišta u Zg;
2005. Buzet, Muzej;
Osijek, Galerija Magis;
2006. Umag, Multimedijalni centar; “A. Babić”
Funtana, Galerija «Zgor murve»;
Sv. Križ Začretje, Dvorac
Rim, Veleposlanstvo Arapske Republike
Egipat, Ured za kulturu;
2007. Klanjec, Gradska knjižnica i čitaonica
Zagreb, FBF Sveučilišta u Zagrebu
2008. Krapina, Gradska galerija grada Krapine
Tribunj, Kulturni centar
Jelsa, Vijećnica općinskog doma
Omiš, Muzej
Veli Lošinj, Galerija Kula
2009. Corenc Village (Grenobl), Gradska knjižnica
Rim, Galerija suvremene umjetnosti “L’epireo”
2011. Buje, Muzej
Opatija, Hotel Mozart
SKUPNE IZLOŽBE
1991. Rijeka, Mali salon, izložba
studentske grafike;
1992. Rovinj, "Grisia '92.";
Volosko, "Mandrač '92.";
1993. Labin, Novi labinski likovni susreti;
Pula, Muzej; Pula,
Dom hrvatskih branitelja;
Rovinj, "Grisia '93";
Volosko, "Mandrač '93.";
Labin, Galerija "Alvona";
1994. Labin, Galerija "Alvona" Valentinovo;
Labin, Galerija "Alvona";
1995. Rovinj, "Grisia '95.";
Volosko, "Mandrač '95.";
Grožnjan, Ex tempore '95.;
1996. Rovinj, "Grisia '96";
Grožnjan, Ex tempore '96.;
Labin, Muzej; Umag, Muzej;
Pula, Vincent iz Kastva;
Rijeka, Mali salon;
1997. Labin, Muzej;
Grožnjan, Ex tempore '97.;
1998. Grožnja, Ex tempore '98.;
Labin, Labinski uzlet likovnosti;
1999. Labin, Labinski uzlet likovnosti;
Grožnja, Ex tempore '99.;
2000. Pula, Zajednica talijana;
Labin, Labinski uzlet likovnosti;
2001. Labin, Labinski uzlet likovnosti;
Volosko, "Mandrač '01.";
Rovinj, "Grisia '01.";
Grožnja, Ex tempore '01.;
Buzet, Muzej;
2002. Buje, Muzej;
Labin, Labinski uzlet likovnosti;
Grožnjan, Ex tempore '02.;
Pula, Multimedijalni centar Luka;
2003. Labin, Labinski uzlet likovnosti;
Labin, Muzej; Manzano, Muzej;
Pula, MC Luka;
2004. Rijeka, Muzej; Labin, Gradska galerija;
Pula, Multimedijalni centar Luka;
2005. Labin, Labinski uzlet likovnosti
Pula, Multimedialni centar Luka
2006. Labin, Labinski uzlet likovnosti
Pula, Multimedialni centar Luka
2007. Labin, Labinski uzlet likovnosti
Brijuni, Sveti Rok
2008. Pula, Hotel Histrija
Pula, Multimedijalni centar Luka
2009. Rim, Palazzo Barberini, Međunarodna
izložba likovnih umjetnosti
Marino, Gradski muzej, Umberto Mastroianni
Neno Mikulić
Od 01. 12. 2011.
'Homo ludens'
Neno Mikulić rođen je 1964.g. u Splitu . Kemijsko-tehnološki fakultet završio je u Zagrebu 1987. godine.
Od 1986 godine bavi se novinskom karikaturom i stripom. U prosincu 2002 . godine diplomirao je slikarstvo na Umjetničkoj akademiji u Splitu u klasi prof. Gorkog Žuvele. Živi i radi u Splitu. Izlagao je na brojnim izložbama.
Petar Hranuelli
Od 05. 10. 2011.
Skulpture i crteži
Petar Hranuelli rođen je 1975. godine u Supetru na otoku Braču.
Godine 1994. završio je srednju Klesarsku školu u Pučišća. Do 1994. živio je u Postirama na otoku Braču, a od 1994. godine živi i stvara uglavnom u Zagrebu.
Diplomirao Majstorski ispit, klesar-restaurator (HOK-Zagreb. Član je HULU-Split i HDLU-Zagreb.
Bavi se profesionalno restauracijom kamena, kiparstvom i slikarstvom.
http://
Galerija Bruketa2
Copyright © 2010 by "Mala galerija"
Sva prava pridržana
Galerija Bruketa 2
Strossmayerova 1
Mala galerija
Užarska 25
Telefon: +385 51 33 54 03
Internet: www.mala-galerija.hr
E-mail: mala-galerija@ri.t-com.hr
Sva prava pridržana
Galerija Bruketa 2
Strossmayerova 1
Mala galerija
Užarska 25
Telefon: +385 51 33 54 03
Internet: www.mala-galerija.hr
E-mail: mala-galerija@ri.t-com.hr
|
|
|
|
|
|