"U tradicijskom smislu Rijeka nikad nije bila produkcijski centar u keramici. Kvaliteta ilirske keramike ( kako možemo svjedočiti po raznim ulomcima s okolnih gradina ) zadržala se duboko u 20-to stoljeće, o čemu govori produkcija Raklja. Sve je finije dolazilo iz uvoza.
60-ih se situacija mijenja: produkcija Karolja Kiša nadomjestiti će
nepostojeću tradiciju na jedan vrlo uspješan način, dok će istovremeno
Ivo Đurović postaviti temelje za budućnost - onome čiji nagli razvoj danas
bilježimo kao lokalnu ekspanziju tzv. "studio keramike".
Rani bi razvoj ove tendencije svakako bio retardiran da nije bilo istovremene intervencije ka otvaranju tržišta ( čak i u smislu zakonske regulative ) za što treba odati priznanje, na tridesetogodišnjicu - Maloj galeriji Vladimira i Vedrane Bruketa u našem Starom gradu.
Već je zapisano: 1974. Vladimir Bruketa otvara "Malu galeriju" ( prvu privatnu galeriju u tadašnjoj državi ) koja je postavila standarde u tom segmentu tržišta ( ova se formula danas umnaža ), nakon tečaja keramike na Hammersmith colledge u Londonu započinju s vlastitom keramičkom produkcijom uz povremenu ili stalnu ponudu radova drugih autora.
Prošlo je trideset godina, njihove su se zamisli potvrdile, a danas imamo ovdje ispred nas radove nove generacije. Starija kćer, Morana, apsolvent je Povijesti umjetnosti u Padovi, a mlađa, Vilena Bruketa rođena 1979. završila je Školu primijenjene umjetnosti u Rijeci, studirala, i još nije završila, Likovni odgoj i likovne umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Rijeci ...Sve ide dalje...
Vilena je već od malena angažirana u obiteljskom poslu. Poznaje već
sve detalje, i može se nositi s time, ali je još uvijek preskromna
odrediti se autorski. U okvirima keramike to su zasigurno poželjne
kvalitete. U ovom momentu bilo bi kontraproduktivno producirati nove zvijezde,
potrebniji su nam upućeni i kvalitetni praktikanti, ali da ne bude zabune,
ona će izrasti.
Vidi se to po selekciji njenih radova primijenjenog karaktera - tu se igra, vježba, nepretenciozno, svjesna karaktera rada, ali lakoća. sigurno ne pati od straha prema materijalu, ne prati ni nekakve uzore, jer ih tu i nema, predaje se jednostavno oblikovanju onako kako bi svi mi to trebali, samo nekako nemamo vremena ni uvjeta.
Nekako su mi zapeli za oko njeni strogi radovi u bijeloj, crnoj i crvenoj,
vrlo kaligrafski, u nečem sličnom japanskom ukusu, ili drugi inspirirani
rozetama, ili oni s ortogonalnom shemom koja se razvlači poput tijesta,
ili oni hrabriji u bojama, vrlo mladalački.
Zapravo je sve jednostavno i tako to treba držati; ona suvereno vlada jednim poljem, likovno zrela, tehnički kompetentna - iskusna, spontana i suptilna.
Sve je još pred njom, puno truda, ali i zadovoljstva. među prstima jedan unutarnji svijet. ona je doslovno ispekla svoj zanat.
Imamo keramičara, ona će izrasti u autora."
Krešo Kovačiček, ožujak 2005.
Kliknite na fotografije da biste dobili uvećan prikaz.